Luxe Game Blog

petak, 07.01.2011.

Kinect za Xbox 360

Kinect za Xbox 360

Za razliku od Nintenda i Sonya, Microsoft se s Kinectom riješio kontrolera, no je li ovo uistinu najbolji način kontroliranja igara pokretima?

Stvarno moramo odati počast Nintendu. U svijetu kada te svi pitaju "kakva je grafika" prije nego uopće postave pitanje o gameplayu, Nintendo je u novu generaciju konzola odlučio ući sa hardverski najslabijom konzolom, jednom kojoj su mogućnosti grafičkog prikaza daleko bliže PlayStationu 2 i prvom Xboxu nego njihovoj next-gen braći. Unatoč tome, inovativni Wii potpuni je uspjeh, a sve zbog jednog tada revolucionarnog detalja - promijenili su način na koji kontroliramo igre.

Za konkretan odgovor na tehnologiju upravljanja pokretima iz stožera Nintenda, Microsoftu i Sonyu je trebalo više od tri godine. Nedavno izašli PlayStation Move Sonyev je odgovor, a isti nam je ponudio još bolju detekciju pokreta u kombinaciji sa krasnom grafikom koju PlayStation 3 može prikazati. Dobili smo napredni kontroler za upravljanje pokretima sa svijetlećom kuglom na vrhu te EyeToy kamerom koja ionako impresivnu detekciju pokreta čini još boljom. Iz Sonya nismo dakle dobili ništa zaista revolucionarno, no Move je svakako kvalitetan evolucijski pomak od onoga što Wii nudi.

Microsoft je sa svojom tehnologijom za motion based gaming odlučio biti nešto kreativniji. Kontroler je out, a sam gamer je in. Još na prvom predstavljanju tadašnjeg Natala ostali smo koliko začuđeni, toliko i impresionirani Microsoftovim pristupom upravljanju pokretima. "Vi ste kontroler" rekli su. Jedan uređaj, set kamera i senzora upotpunjen pomno napisanim softverom, prenositi će naše pokrete u virtualnu stvarnost u realnom vremenu bez potrebe da u ruci držimo ikakav kontroler. Odbacivši kodno ime Project Natal, nazvali su ga Kinect implicirajući pritom na kinetičku energiju i "konektiranje" sa virtualnom stvarnošću.

Prije izlaska uređaja, vidjeli smo hrpu videa gdje ljudi mahnito mašu zrakom, skaču, naginju se i rade cijeli niz drugih iscrljujućih fizičkih aktivnosti samo kako bi osvojili više bodova u nekoj od prvih Kinect igara. Sve to izgledalo je vrlo zabavno i nadasve pametno koncipirano, no tek sada, kada nam je posredstvom prijatelja iz firme Infomark Kinect "u rukama", možemo reći koliko to zaista dobro funkcionira.

PAKIRANJE

Naš primjerak Kinecta stigao je u bundle paketu zajedno sa Xbox 360 S Arcade konzolom, pa ne možemo reći kako izgleda paket kada kupujete sami uređaj. Ono što možemo potvrditi je da ćete u svim izdanjima Kinecta u paketu dobiti i igru Kinect Adventures te adapter potreban za spajanje uređaja na staru, "debelu" verziju Xbox 360 konzole. Doduše, ovaj bundle paket, sasvim logično, ne sadrži spomenuti adapter budući da S ilitiga Slim konzola dolazi sa posebnim utorom za Kinect. Pakiranje zaista nije ništa posebno - krasi ga kombinacija bijele, zelene i ljubičaste nijanse specifične za Kinect (sve Kinect igre na coveru i unutrašnjosti krastiti će ista ljubičasta boja), robusno je i kvalitetno baš kao što bi i očekivali od uređaja ovog cjenovnog ranga, a u ove dvije prethodne rečenice rekli smo sve što trebate znati o dodatnim sadržajima koji stižu u paketu (pored dokumentacije i ostalih papira koje bi očekivali). Stoga da ne duljimo više o tome, zatvaramo ovo poglavlje sa jednom slikom našeg bundlea te krećemo na nešto bitnije stvari.

TEHNIKALIJE

Premazan sjajnom crnom bojom i plastičnim "rešetkama" sa strane, Kinect se vrlo dobro se slaže s dizajnom nove S linije Xbox 360 konzola. Postolje na kojem stoji na svome podnožju ima sloj fine gume za dodatni grip, a osim toga motorizirano je pa se proces podašavanje pravog nagiba uređaja obavlja u potpunosti automatski. Dapače, ne preporuča se da ga sami pokušavate podesiti jer riskirate oštećenje motora.

Za preciznu detekciju pokreta i glasa zaslužna je postava kamera te naprednih mikrofona sposobnih da se fokusiraju na vaš glas i isključe pritom pozadinske zvukove. Sveukupno pričamo o tri različite vrste kamera. Srednja je standardna RGB kamera, a riječ je o kameri rezolucije 640x480 sa podrškom za 32-bitnu boju te praćenje pokreta u 30 sličica u sekundi. Druge dvije okolne kamere su senzori za detekciju dubine od kojih je jedna zapravo infracrveni projektor koji bi takvu detekciju trebao omogućiti u raznim uvjetima osvjetljenja. Isprobali smo ovo, pa možemo potvrditi da Kinect zaista radi u širokom rasponu različitih uvijeta osvjetljenja, a dodatna kalibracija je potrebna tek kod većih promijena. Pohvalno je što zbog infracrvenog projektora Kinect bez problema detektira pokrete i u uvjetima mraka, no tada RGB kamera ne može raditi svoj posao. Uostalom, tko želi igrati Kinect igre u mrklom mraku?

Iako je sam uređaj tehnološki impresivan komad hardvera, prava zvijezda je zapravo softver, odnosno programski kod koji sve te informacije o dubini, pokretima i glasu interpretira i prikazuje u nama jasnom obliku, odnosno prebacuje u vritualni svijet igara. U prijevodu, jedan naš pokret ispred Kinectovih kamera znači i puno internih kalkulacija koje sam Xbox 360 mora obaviti. Prema našim saznanjima, od konzolinih 512MB RAM memorije, 60MB je rezervirano za Kinect, što i nije tako puno, pa je sasvim jasno da performanse u igrama zbog novog načina kontroliranja neće morati patiti.

INSTALACIJA I KALIBRACIJA

Osnovna instalacija je vrlo jednostavna, pogotovo ako imate novu, S konzolu. Kinect jednostavno postavite u centar iznad televizora ili u njegovo podnožje (dosta je fleksibilan oko pozicije gdje se može postaviti), spojite ga kabelom u prilagođeni Kinect utor na svojoj novoj Xbox 360 konzoli i gotovi ste. Ako pak imate stariju verziju konzole, samo treba spojiti Kinect sa Xboxom putem standardnog USB utora te za dodatno napajanje spojiti uključeni adapter u struju. Ali to je tek osnovna instalacija, sada kada je Kinect spojen, treba ga i kalibrirati. Kao što možete i pretpostaviti, to je kratkotrajan, ali pomalo zamoran proces koji jednostavno morate proći za optimalan rad sustava, a uključuje vaše pozicioniranje u raznim pozama po prostoru ispred televizora.

Kinect je sposoban prepoznati lice i automatski vas ulogirati. To radi poprilično dobro, no pomalo je čudna odluka da za kalibraciju te detekcije lica trebate proći dosta dugotrajan test u kojemu se od vas traži da šećete po virtualnom prostoru radeći pritom čudne poze zadnji put viđene u diskotekama sedamdesetih.

Ono što je ovdje bitno za spomenuti je da Kinect traži zaista puno prostora. Odmah u startu konzola vas upozorava da pogledate u svim smjerovima (i prema gore, da ne bi slučajno udarili u luster prilikom mahnitog skakanja koje određene igre traže), riješite se okolnog namještaja i oslobodite prostor ispred televizora koliko god je to moguće. Minimalno 1.8 metara slobodnog prostora ispred televizora je potrebno da bi uopće mogli koristiti sustav (računajte i na jedan metar slogodnog prostora sa svake strane), a preporuča se polje za igru i veće od toga (optimalno je oko 2,5 do 3 metra). Tih 1.8 metara zaista je minumum mimimuma, a sa takvom postavom većinu igara nećete moći igrati u dvoje (osim ako dva igrača igraju izmjenično). Usporedbe radi, prilikom našeg testiranja PlayStation Move zahtjevao je nešto manje prostora, a u tih 1.8 metara udaljenosti PS Eye kamere od televizora, radio je savršeno dobro i za dva igrača. Dakle ako razmišljate o kupnji Kinecta, računajte i na dosta visoke prostorne zahtjeve sustava. Ovo se može gledati kao mana i definitvno Kinect čini manje pristupačnim mnogim kućanstvima, ali proizvod je to koji traži veliku fizičku aktivnost ispred televizora, pa su veliki prostorni zahtjevi donekle logični.

NAVIGACIJA

Sa Kinectom stiže i Kinect Hub, novi dio vašeg Xbox 360 Dashboarda specifično napravljen za Kinect. Hub zamišljen je kao ultimativno mjesto za sve vezano uz Kinect - u tom dijelu Dashboarda zaboravite na kontroler, upravljanje se odvija varijacijom na point and click filozofiju, samo što računalni miš zamjenjuju vaše ruke. Ukoliko je Kinect spojen odmah pri ulasku u Dashboard u donjem desnom kutu nalazi se mali okvir koji prikazuje vas kao igrača (u obliku nekakve nejasne siluete sa ljubičastim, svijetlećim rukama) te daje instrukciju da zamahnete rukom ukoliko želite ući u Hub. Osim mahanja, jednostavo možete reći "Xbox", a zatim "Kinect" i eto vas u Hubu.

Kinect lako prepoznaje vaš glas i izolira ga od pozadinskih šumova...

Prepoznavanje glasa uistinu je impresivno, izolacija pozadinskih glasova, šumova, muzike i tome sličnoga ne radi savršeno, ali može se reći da radi vrlo, vrlo dobro. Kinect lako prepoznaje vaš glas, odnosno glasovne komande, neovisno o naglasku, brzini govora i pozadinskim zvukovima. Pomalo je iritantan sigurnosni period čekanja od otprilike četiri sekunde nakon što izdate komandu, jer iako Xbox instantno prepoznaje komandu, prije nego zapravo izvrši ono što bi trebao daje vam još dobre četiri sekunde da se stignete predomisliti sa "Cancel". Također je nejasna dizajnerska odluka da u Kinect Hub možemo ući glasovnom komadnom, ali ne postoji način da se iz njega izađe na isti način. Zapravo se glasovne komande, koliko god dobro reagirale, čine dosta ograničene zbog malog broja raspoloživih opcija. Microsoft doduše obećava da će u narednim ažuriranjima stići i više korisnih komadni.

Drugi način navigacije sustavom menija je onaj koji se odvija vašom rukom, a isti za razliku od glasovne navigacije ne radi baš tako sjajno. Iako će Kinect bezgrešno prepoznati obje ruke, sama navigacija je smotano dizajnirana. Kako bi izabrali nešto na ekranu prvo morate pomakom ruke natjerati pokazivač na ekranu na željeni izbor. Nakon toga morate ruku zadržati u toj pozi oko dvije sekunde i tek tada ste izabrali ono što ste željeli. Igrajući neke od ranih Kinect naslova primjetili smo neke daleko pametnije riješene načine navigiranja glavnim menijom, stoga ovo Microsoftovo riješenje upravljanja Kincet Hubom nije baš najsretnije. Da bi stvar bila gora, osjetan je i lag u pomaku ruke i stvarnom pomaku kursora na ekranu. Kada se navikente, to i nije toliki problem, ali svejedno ostavlja dojam kao da su dizajneri sučelja i korisničkog iskustva trebali misliti na taj mali lag te shodno njemu drugačije dizajnirati sustav menija na jedan brži i efikasniji način.

Prilikom kalibracije sustava takav lag nije bio prisutan, dapače, bio je minimalan i cijela stvar je izgledala vrlo obećavajuće. Vidjevši mali lag, određenu nepraciznost i osrednji dizajn korisničkog iskustva u Kinect Hubu, nadali smo se da su same igre znatno bolje odrađene. Dobra stvar je da uistinu i jesu.

KINECT ADVENTURES

Svaki primjerak Kinecta, neovisno o tome kupite li bundle paket sa konzolom ili samostalno zapakiran uređaj, dolazi sa jednim launch naslovom - Kinect Adventures. Kolekcija je to zabavnih mini-igara u kojima radite niz aktivnosti koje variraju od ekstremne vožnje u gumenom čamcu do krpanja rupa u velikom akvariju sa još većim ribama. Nakon intenzivnog druženja sa ovim naslovom možemo reći kako su sve te mini-igre vrlo dobar pokazatelj tehnologije iza Kinecta i kako ta korelacija hardvera i softvera radi jednostavno sjajno.

Fascinantno je vidjeti kako precizno i brzo Kinect detektira ljudski pokret i instantno ga prebacuje u igru. Da se razumijemo, lag je i dalje osjetan, ali zaista minimalan te prilikom igranja ne smeta. Iako se može dobiti dojam da bi sve te mini-igre bilo lakše i preciznije igrati običnim kontrolerom, tada ne bi bile ni upola zabavne kao sa Kinectom. Kinect Adventures će vas natjerati na skakanje, naginjanje, mahanje, udaranje - cijeli jedan skup raznolikih fizičkih aktivnosti kakve dosadašnji kontroleri za upravljanje pokretima jednostavno ne mogu dostaviti. Jedini problem je što je Kinect Adventures poprilično kratkotrajno iskustvo, sve mini-igre i popratne aktivnosti brzo ćete završiti, ali tehnologija je toliko impresivna da su dobre šanse da ćete htjeti sve te mini-igre ponoviti nekoliko puta, vjerojatno i u multiplayeru sa prijateljima. Kada Kinect Adventures konačno dosadi, doći ćete do ujedno i najvećeg problema Kinecta, problema koji trenutno još uvijek prati i PlayStation Move. Govorimo dakako o trenutačnom nedostatku kvalitetnih igara.

OSTALE KINECT IGRE

Od ostalih igara isprobali smo još nekoliko Kinect-only naslova, ali samo u njihovim demo verzijama. Svejedno, dobili smo vrlo dobar uvid u cijelu igru, odonosno u način kontrole prilagođen Kinectu. Prvo spomenimo Dance Central, plesnu igru koja dolazi iz Harmonixa. Ovo je jedna od igara koja u odličnom svjetlu prikazuje za što je Kinect sposoban - dok lik na ekranu izvodi plesne pokrete, na igraču je da ih u isto vrijeme oponaša. Ali doslovno u isto vrijeme - dobar timing je krucijalan, a zbog načina na koji je igra smišljena laga uopće nema; ili bolje rečeno - igrač ga ne primjećuje. Osim odlično smišljenog gameplaya koji iskorištava Kinect na način koji funkcionira brzo i responzivno, Harmonixu čestitamo na kreativnosti i domišljatosti pri dizajnu navigacije meni sistemom - jednostavnim horizontalnim zamahom se odabiru vertikalno postavljene opcije i to funkcionira puno brže od point and click sistema u Kinect Hubu i nekim drugim naslovima. Jedina stvarna iritacija u ovoj igri su općenito prekul likovi sa izrazima poput "Yo Yo Yo!" i "Let's do this!", ali kako čujemo - to neki ljudi čak i vole.

Sljedeća igra koju smo isprobali je Ubisoftov Your Shape: Fitness Evolved, vrlo detaljno i pomno izrađen naslov za vježbanje sa nizom različitih vježbi i par zabavnih mini-igara. Baš kao i Dance Central, i ova igra je uspjela dobrim konceptom uzeti sve najbolje što Kinect može pružiti i pretočila to u izvrstan, zabavan i responzivan proizvod. Umjesto da pokušaju prezentirati vaše virtualno "ja" u obliku nekog 3D modeliranog lika (što često ispada traljavo), Ubisoft je uzeo nešto ružniji, ali daleko efikasniji način gdje se vi prezentirate u obliku obojene siluete.

Kinect može pratiti veliki broj udova igrača, što u ovoj igri dolazi do izražaja na poseban način. Dok virtualni instruktor na ekranu izvodi raznovrsne poteze, igrač mora pokušati što točnije pratiti njegove pokrete. Da, bodovi se oduzimaju ukoliko ne dignete ruke ili savijete koljena baš onako kako instruktor nalaže.

I prije izlaska svi smo vidjeli kako je Microsoft zamislio racing igre na Kinectu - ispružite ruke naprijed i pravite se da držite volan. Koliko god glupo zvučalo, toliko i je glupo - poglavito zbog činjenice što ništa od toga ne možete raditi u opuštenom sjedećem položaju, a i ruke se lako umore ako ih držite na taj način duže vrijeme. Uvjerili smo se u to igrajući Kinect Joy Ride. Fascinantno je što takav način kontrole zapravo radi, i to poprilično dobro. Zakrenite rukama i auto zapravo i skreće gdje želite, nagnite se uz skretanje i auto ulazi u drift, a ako povučete "volan" nazad pa ga onda brzo pogurate naprijed aktivirate nekav "turbo".

Sve to radi uz minimalan lag i općenito se na prvu loptu čini dosta zabavnim i responzivnim, ali problemi se javljaju kad vas primjerice zasvrbi nos. Maknete ruku sa volana na sekundu ili dvije i eto vas u zidu. Isto tako, nejasno je kako su developeri igre zamislili da aktiviramo oružja (ipak je ovo kart racing igra sa popratnim oružjima) bez da se pritom ne zabijemo u zid ili barem opasno skrenemo sa idealne putanje. Naime da bi aktivirali pokupljeno oružje treba jednu ruku ispružiti u smjeru oružja, što znači da će jednu ruku trebati maknuti sa "volana", barem na sekundu ili dvije. Uglavnom, ne možemo reći da stvar ne funkcionira i da u suštini nije zabavna, ali da je malo neprecizno, zamorno i traljavo na momente - to svakako možemo.

Isprobali smo još i Sonicov izlet u Kinect iskustvo, igru Sonic Free Riders. SEGA je imala prilično dobru ideju za zaradu - Sonic, lebdeći skateboard, brzina, šarenilo - mora se prodavati! Sve bi to bilo u redu, da je igru uopće moguće kontrolirati. Postavite noge kao da vozite skejt, a za skretanje se trebate ubiti od naginjanja desno i lijevo jer igra teško registrira ikakav pokret. Pogotovo je problematično ispaliti neko od oružja što zahtjeva zamah ruke koji se, opet, vrlo teško registrira. Ima tu i dionica sa plivanjem gdje trebate mahati rukama kao da plivate, no ono što se proteže kroz cijelu igru je osjećaj da vi zapravo ne kontrolirate ništa, a i ono što pokušavate izvesti uglavnom ne uspijeva.

Pored isprobanih igara, moramo spomenuti još par launch naslova koji se čine zanimljivima. Kinect Sports je kolekcija sportskih mini-igara koja prema prvim recenzijama djeluje vrlo dobro, a razvio ju je nitko drugi no studio Rare - ista ekipa zaslužna sa veliki dio softvera koji pokreće sam Kinect. Spomenimo još i Kinectimals, naslov koji će se svidjeti najmlađima i ljubiteljima slatkog. Ne mislimo pritom na šećer, već na preslatke male životinje virtualno rekreirane i lude za vama. Žele se igrati i maziti kad god vi to poželite, a impresivna grafika čini ovaj san svake djevojčice još boljim.

ZAKLJUČAK

Po cijeni od oko 1500kn, Kinect nikako nije jeftin gadget, ali je svakako jedan od najimpresivnijih. Usporedbe radi, PlayStation Move Starter pack koštati će vas oko 500kn, no ako želite igrati u dvoje, trebati ćete minimalno još jedan Move kontroler. Neke PlayStation Move kompatibilne igre zahtjevati će i dodatni navigacijski kontroler za potpuno iskustvo ili dva takva ako želite igrati sa prijateljima, a kada sve zbrojite eto vas na otprilike istoj cijeni koliko ćete platiti za jedan Kinect, koji odmah iz kutije omogućuje mutiplayer igranje. Osim toga, sa Kinectom nema gnjavaže sa punjenjem kontrolera, a samo iskustvo igranja bez ikakvog kontrolera ponešto je imerzivnije i impresivnije, iako manje precizno u ponekim naslovima.

Neki developeri još nisu našli pravi način da u potpunosti iskoriste novu tehnologiju...

Zapravo najveći problem koji Kinect trenutno ima je taj što je tek nedavno izašao, a neki razvojni timovi svijeta video igara, kao i dizajneri korisničkog sučelja i iskustva, još nisu našli pravi način da u potpunosti iskoriste novu tehnologiju. Iz onoga što smo isprobali može se lako zaključiti da mjesta za inovacije i poboljšanja svakako ima. Trenutne Kinect igre dijele se u dvije kategorije - one koje su rađene isključivo za Kinect i one koje su "bolje uz Kinect senzor", kako piše na njihovim kutijama. No ono što se mora reći je kako ta postava igara i nije previše impresivna.

Čast iznimkama poput vrlo dobrog Kinect Adventuresa koji stiže uz svaki Kinect i pruža odličnu, iako kratkotrajnu zabavu, kao i igrama poput Your Shape: Fitness Evolved te Dance Centrala, no nekolicina drugih igara jednostavno iskorištava Kinectov potencijal na krivi način te shodno tome ne uspjeva zabaviti ni u potpunosti opravdati svoju cijenu.

Sa svime rečenime na umu Kinect ipak preporučamo, jer je njegov inovativan pristup gamingu nešto što bi stvarno morali isprobati ukoliko zadovoljavate njegove prostorne zahtjeve te imate tih 1500kn sa strane. Osim toga, prvih nekoliko Kinect kombatibilnih naslova vrijedni su vašeg novca pa se ne može reći kako nećete imati što za igrati. Privlačnost mu pogotovo raste kad u obzir uzmemo da je odličan za obiteljsku zabavu, jer su i prve igre ciljane upravo na casual gamere. Srećom i hardcore gameri trebali bi doći na svoje kako vrijeme prolazi, nedavno smo pisali o novoj Forzi koja će biti kompatibilna sa Kinectom. Ipak, sumnjamo da će ikada zamjeniti preciznost i brzinu korištenja dobrog starog gamepada, ali to mu i nije namijena - Kinect je tu da ponovno redefinira alternativni način na koji interaktiramo sa virtualnim svijetom, a kako je krenulo to mu i uspijeva.

Da niste možda već nabavili Kinect? Slažete li se sa našom recenzijom? Imate što za nadodati? Mjesto za vaše komentare je ispod, a nas jako zanima što ćete reći.

[Najava] Star Wars : The Old Republic [PC]

Star Wars The Old Republic

Star Wars the Old Republic ove godine trebao bi sletiti na naša PC računala kao bitna prekretnica u žanru MMORPG igara, ali i kao najbolja Star Wars igra ikada.

Spiritualni nastavak serijala Knights of the Old Republic je nakon dugog iščekavanja službeno najavljen pred kraj 2008. godine. Riječ je o MMORPG-u koji ima sve uvjete da postane bitna prekretnica žanra te ujedno i najbolja Star Wars igra ikada napravljena. Ovo je stvarno ogroman projekt u koji se ulaže nevjerojatno mnogo resursa, a sve je pod palicom iskusnih velemajstora iz Biowarea i pod okriljem velikana iz LucasArtsa i EA. Zvuči kao siguran recept za uspjeh, zar ne?

Star Wars. Ne znam postoji li na ovom planetu geek koji nije fan ove SF sapunice (op. ur. evo me) koja je stvorena iz ničega i za koju se u početku nije ni sanjalo da će steći takvu popularnost koju uživa danas. Izbačeno je do sada šest filmova te već brdo i brdo igara koje su uveseljavale sav geekovski puk te sve ostale željne mahanja svjetlosnom sabljom ili uništavanja protivničkog panzera sa laserom. Budući da je riječ o dosta plodnom tlu, izašlo je jedno 30-ak različitih naslova na tu tematiku. Jedan od njih je bio, punim nazivom, Star Wars Knights of the Old Republic. Ta nas je igra smjestila pet tisuća godina prije gospona Vadera i uspona Carstva i ponudila nam priču koja nas je držala za stolice do zadnje sekunde igre. Bio je to prvi i pravi punokrvni Star Wars RPG koji je oduševio sve poklonike SF-a i ostavio malo koga ravnodušnim.

Shodno tome, KOTOR je pokupio mnoge nagrade gaming industrije te je naravno par godina kasnije uslijedio nastavak. Doduše, nastavak nije radio originalni tvorac serijala, Bioware, nego je posao preuzeo novi studio Obsidian. Igra je ostala jako kvalitetna, ali ipak nije bila na razini „jedinice“ zbog određenih propusta novog developera. Svejedno, na kraju je igraći puk bio zadovoljan te su svi nestrpljivo čekali novi nastavak, odnosno KOTOR 3. O njemu su stalno kružile nekakve glasine po internetu i svi su se nadali skoroj službenoj najavi LucasArsta. Naime, nova igra je i bila na kraju najavljena, ali ne onako kako su se mnogi nadali...

MASIVNA GALAKSIJA U MASIVNOJ IGRI

Kao što sada već svi znate, umjesto nove singleplayer RPG igre, najavljen je drugi Star Wars MMORPG (prvi je bio Star Wars Galaxies) punog naziva Star Wars The Old Republic. To je mnogim KOTOR ovisnicima (a i ja sam među njima) bio pravi hladan tuš. Svi su očekivali singleplayer RPG u kojem će se završiti neka okvirna priča predstavljena u prva dva nastavka i poboljšati koncept gameplaya viđen u prve dvije KOTOR igre. Bioware je još dodao soli na ranu rekavši da će u ovom MMORPG-u biti radnje (sati igranja) za još jedno 10-ak KOTOR-a, što je stvarno puno. Ljudi iz Biowarea su obećali i neke korjenite promijene u načinu igranja žanra, nešto što bi trebalo označiti pravu prekretnica u razvoju MMO igara.

Ako ste ikada igrali ijednu MMO igru, koncept je do sada bio isključivo obavljanje stotine i stotine zadataka kako bi se došlo do maskimalnog stupnja razvoja, našla čim bolja oprema (ona se skupljala tijekom famoznih „grindanja“) te otkrile razne skrivene lokacije i tome slično. Okosnica je to gotovo svih MMORPG igara, uz određene inovacije u pojedinim naslovima, koje se na kraju krajeva ipak svode na isti cilj. Bioware u cijelu stvar uvodi novi element - priču. Daleko od toga da priča kao element u prijašnjim igrama ovoga tipa nije postojala, no ono što BioWare pokušava naglasiti je da će priča u TOR-u (službena skraćenica za The Old Republic) biti daleko razvijenija i bitnija kao element igre. Kako će to točno izgledati vidjet ćete naravno kada nam TOR konačno i stigne u ruke, ali za sada ću vam samo obznaniti da će sve odluke koje donesete, bile one dobre ili loše, imati svoje posljedice na tijek igre te više neće biti slučaj da ste kao do sada bili „samo jedan igrač u masi“. Zvuči vrlo ambiciozno, zar ne?

Svi likovi s kojima ćete komunicirati biti će u potpunosti glasovno sikronizirani...

Osim priče kao novog elementa u žanru, tijekom obavljanja zadataka ćete osim pravih „živih“ igrača moći i voditi NPC-eve koji se neće naći tu tek tako. Oni će imati svoju osobnost, stav prema vašim dobrim i lošim odlukama, moći će razviti simpatiju ili mržnju prema vama i još mnogo toga. Da bi to sve bilo što realnije i kvalitetnije obavljeno, Bioware u ovaj MMORPG uvodi još jedan element - glasovnu sikronizaciju. Svi, ali baš svi likovi s kojima ćete komunicirati biti će u potpunosti glasovno sikronizirani te će u ovu igru biti preneseni načini razgovora viđeni u Biowareovim prijašnjim naslovima (KOTOR, Jade Empire, Mass Effect, Dragon Age) što u prijevodu znači da ćemo dosta zadataka moći rješavati samo razgovorom, posebice ako ćete imati recimo razvijeni speech skill. Već ove dvije novine čitavoj igri, ali i žanru daju jednu novu dimenziju, a ima još toga.

LIGHT vs. DARK SIDE

Kao i u drugim MMO naslovima i ovdje imamo dvije zaraćene strane. Riječ je naravno o Carstvu i Republici. Onaj tko je igrao prijašnje naslove (KOTOR igre naravno) znati će otprlike radnju, a ja ću vam ovdje reći samo ukratko kako je stvorena podloga za te frakcije. Dakle, oslabljenu Republiku koja je izmučena prijašnjim ratovima s Mandalorijskim carstvom (frakcija iz KOTOR serijala) te Sith generalima, Revanom i Malakom, ponovo napada vojska Sithova koja se iznenadno pojavljuje iz nepoznatih svemirskih prostranstva. Šire se Galaksijom velikom brzinom i Republika je prisiljena regrupirati svoje snage. Zadnji planet koje Carstvo osvaja je sam centar Galaksije, Coruscant, a Jedii su prisiljeni pobjeći na svoj izvorni planet, Tython. Sklapa se privremeni mir i tako Galaksija ostaje podijeljena na dvije strane.

Podloga je dakle savršena za stvaranje sukoba tisuće igrača. Sama Galaksija u igri će sadržavati oko 20-ak planeta, a to će se s vremenom naravno povećavati kako će dolaziti ekspanzije i razni drugi dodaci koje možemo očekivati. Kao što rekoh, TOR će sadržavati dvije frakcije, a svaka frakcija će imati po četiri klase, što nas dovodi do brojke od osam ukupnih klasa. Te klase su redom: Jedi Knight, Jedi Consular, Trooper i Smuggler na strani Republike te Sith Warrior, Sith Inquisitor, Bounty Hunter i Imperial Agent na strani Carstva. Neću vam sada previše opisivati klase jer bi to znatno proširilo ionako vrlo opširan tekst, a uostalom sve imate dostupno na službenom webu.

Bilo bi još dobro spomenuti za sve igrače WoW-a da su klasama na „Star Wars način“ pokriveni svi tipovi gameplaya i svaka klasa nudi unikatan način igranja, svoje posebne zadatke, radnju itd. Klase će se najvjerojatnije držati klasičnog tipa MMO klasa (tank, dps, healer). Jedina mala bojazan je da će svi hrliti igrati s „force klasama“, ali Bioware zasigurno pazi da klase budu balansirane i sve jednako zanimljive. Svaka klasa ima i svoj „homeworld“, odnosno matični planet te kada počnete igrati igru, startati ćete upravo s njega. Osim toga, cijelo vrijeme će centar vaših operacija biti svemirski brod s kojim ćete raspolagati.

Ako ste igrali prijašnje KOTOR-e, sigurno se sjećate poznatog Ebon Hawka, broda koji je služio kao utočište u oba nastavka serijala. U TOR-u ćemo imati vlastiti svemirski brod, a on će negdje morati biti i stacioniran. Slijetati ćemo ga naravno na neke od planeta Star Wars svijeta, a koliko smo do sada vidjeli na službenim materjalima, planeti će biti poprilično velike mape sa puno interijera, eksterijera i velebnih grobnica (Korriban, zar ne?). Developeri puno truda ulažu u dizajn istih, a ukoliko ste igrali Mass Effect i prvi KOTOR, poznavajući Bioware već sada možete biti sigurni da scena koje oduzimaju dah neće nedostajati.

Na tim planetima sigurno će biti mnogo dinamične borbe, pa samo da istaknem još neke detalje oko napretka vašeg lika. Naime, sam gameplay će imati još jednu veću novinu. Iako su dvije suprostavljene strane, glede samog obavljanja zadataka nećete biti nikako ograničavani, bez obzira za koju stranu igrate. Recimo imate zadatak sa dosta delikatnom stvari - vašu bazu napadaju snage Republike i vi ste primorani obraniti je kako god znate. E sad, vi možete biti baš „pravi Sith“ i uništavati sve koji vam se nađu na putu ili biti "blaži Sith". Pitate se o čemu se radi?

Moći ćemo prelaziti zadatke za dark stranu na light način...

Dakle, idete prema neprijateljskom generalu i naiđete na vlastite trupe koje su pod jakom paljbom. U toj situaciji možete biti heroj i spasiti ih od pogibije ili jednostavno biti pravi Sith te ih tresnuti s lightsaberom jer su slabi. Ili recimo da je vaš pomoćnik napravio kobnu grešku i vi ste imali problema radi toga. Možete onda u stilu Vadera sa force „gripom“ tresnuti ga u zid ili mu jednostavno oprostiti. Ono što ovdje želim reći je da ćete moći prelaziti zadatke za „dark stranu“ na „light način“ ako vi tako želite i obrnuto. Oni koji su igrali KOTOR serijal će znati na što ovdje točno apeliram. Developer na ovaj način želi dati igraču apsolutnu slobodu kako ne bi bilo da ako igrate za „one zle“, morate biti baš skroz zli.

TEHNIČKA STRANA

Budući da je riječ o MMORPG naslovu, Bioware je nastojao omogućiti s tehničke strane da igra bude igriva čim većem broju ljudi. U prijevodu - išlo se na unikatan grafički izgled koji nije pretjerano računalno zahtjevan, a opet lijepo izgleda. Igra će biti bazirana na takozvanoj HeroEngine platformi. Riječ je o 3D engineu od strane Simutronics Corporation tvrtke, isključivo dizajniran za MMO igre. Engine je dobitnik nekoliko svjetski priznatih nagrada za online kreativnost. Isprva su ljudi bili malo razočarani, ali kako materijali dolaze u javnost igra izgleda sve primamljivije.

Da, da, znam da bi svi najrađe vidjeli Mass Effect 2 grafiku koja nekako i priliči Star Wars filmovima, ali se do sada jasno pokazalo da su grafički zahtjevni multiplayer naslovi u konačnici podbacivali (čitaj Age of Conan) jer se u ovom žanru gleda da igru igra čim veća masa ljudi. Pošto je ovdje riječ o PC-ekskluzivi, vrlo lako je moguće da će kompletna igra biti prilagođena novom DX 11 sustavu i novim Windowsima (to se pak kosi s tezom o velikoj masi ljudi, ali za kada je igra planirana, mnogi će prijeći već na Windows 7). Kako god da bilo, sve su to još samo nagađanja, a kada dođe prva beta, biti ćemo puno pametniji.

Tehnička strana igre uključuje i zvučnu pozadinu koja je u Star Wars igrama uvijek bila uzor drugima. The Old Republic će sigurno nastaviti u tom svijetlu jer sve Biowareove igre su po tom pitanju do sada bile maestralno odrađene. I da, ako nemate, počnite štediti za veliki disk. Uzmite u obzir da će igra sadržavati jedno dvadesetak ogromnih mapa kojima ćemo se kretati, kao i potpunu glasovnu sikronizaciju likova. Sam naslov ne bi smio biti prezahtjevan pa pretpostavljam da će igra raditi normalno na prosječnom mainstream računalu današnjice. U pripremi je skori početak „zatvorene bete“ pa ako ste željni ući među testere, slobodno se prijavite na službenom webu.

ZAVRŠNA RIJEČ

Prema svim dostupnim materjalim do sada, riječ je o jednom čak i previše ambicioznom projektu. Obećavaju nam se brda i doline pa još toliko, a određena doza skepse svakako postoji. Posebice je to slučaj kako se polako bliži početak bete jer ste vjerojatno svi upoznati s nedavnom hajkom gdje je bivši zaposlenik na svojem blogu do bola popljuvao igru. Iako je riječ o Biowareu, jednom od najiskusnijih developera kada su RPG igre u pitanju, mora se uzeti u obzir činjenica da im je ovo prvi pravi MMO naslov i da na tom polju nemaju velikog iskustva. Kako god da bilo, nadolazeća beta će jasno pokazati jesu li na pravom putu.

I stvarno, ako će taj put biti u skladu s Yodinim učenjima, zamislite si samo ovo - ogromna Star Wars galaksija pred vama, hrpa planeta za istražiti kao i svemirska prostranstva. Dodajte tome razne političke spletke, epske bitke (trebalo bi ih biti) te trenuci herojstva i izdaje, paaa - mislim da će geekovi doći na svoje. Na igri radi jedan od najboljih developera današnjice, uz financijsku potporu diva EA-a koji već do sada utukao u ovaj naslov preko 300 milijuna dolara (op. ur. nije typo).

Treba jasno dati do znanja da Bioware puno riskira s ovom igrom. Kao što vidite, puno se resursa uložilo do sada te se trenutno lome koplja oko pretplatničkog modela (onaj standarni u obliku mjesečne preplate ili mikrotransakcije). E sad, ako ova igra konačno ne skine WoW sa trona, neće bome ni jedna druga. Oprostite mi, ali morao sam spomenuti tu već pomalo otrcanu frazu na koju su se već mnogi pozivali. Nadam se da ću ovaj puta baš ja biti u pravu. Stoga dragi gameri i svi ostali zainteresirani, proučite dostupne materijale, ulaštite svoje panzere i blastere i May the force be with you.

Pa da vidimo što vi mislite - Hoće li TOR svrgnuti WOW sa trona? Hoće li uistinu označiti bitnu prekretnicu u svijetu MMORPG igara? Ostavite nam vaše komentare u boxu ispod, a box za vaše ocjene iskoristite kako bi predvidjeli ocjenu igre kada ona izađe.

Majin and the Forsaken Kingdom [X360, PS3]

Majin and the Forsaken Kingdom

Majin and the Forsaken Kingdom najnovija je igra studija Game Republic kojega vjerojatno ne pamtite ni po čemu posebnom, no možda se to promijeni nakon ove igre.

Prije mnogo, mnogo, mnogo godina neki je momak stupio u kontakt s jednim drevnim bićem, tzv. Majinom; njih su dvojica postali prijatelji i nepobjediv tim zbog kojeg je carstvo procvalo i nastavilo cvasti nekoliko stotina godina pod vlašću odgovornih vladara. Naravno, nije moglo sve ostati baš tako jer u tom slučaju ne bismo imali ni ovu zanimljivu igru. Idili carstva račune su došle pomrsiti tamne kreature koje su uglavnom bile mutave s osjetilima gluhonijemog slijepca. Kako je onda carstvo moglo pasti? Zbog jedne zgodne prednosti - ta su bića bila besmrtna.

Fast Forward sto godina, tj. do virtualnog danas. U kraljevski dvorac ni jedan čovjek ne može kročiti nogom jer su ga zlikovci preuzeli; tu u priču upadate vi, mlad i bezimen lopov koji je vjerojatno neki potomak Dr. Dolittlea. Da, pričate sa životinjama; uglavnom s miševima i pticama koji su kao borbena podrška pouzdani kao... Pa, nisu borbena podrška uopće, ali su sjajni kao skauti i trač novine.

TEPEU? TEPEUUU

Da se vratimo na dio s infiltriranjem u dvorac. Glasine kažu kako je u dvorcu zarobljen legendarni Majin, biće ogromnih moći; od fizičke snage do prizivanja (ne)vremenskih prilika i bacanja magija. Prema svemu sudeći, jedini je sposoban omogućiti ljudskoj rasi opstanak.

Nakon infiltracije u dvorac i šuljanja iza leđa neprijatelja na način kojeg se ni Solid Snake ne bi posramio, konačno dođe čas za otkrivanje tko/što je točno taj Majin. Herojski ga oslobodite, pobjegnete iz dvorca i postanete najbolji prijatelji. Usput vam Majin nadjene ime Tepeu, što, usput rečeno, nama zvuči kao tvornica tepiha iz Mađarske. Ali to smo samo mi.

Tu dobijete i oružje, čavao koji je bio nabijen u Majinovu ruku, a kako mu je bio zabijen u ruku kojih 100 godina i on je poprimio dio njegovih magičnih moći. Za Majina otkrijete da u najboljem slučaju ima govornu manu, a tešku retardaciju u najgorem. Kako je bio stotinu godina zarobljen, izgubio je gotovo svu moć, no ne brinite - tijekom vaših avantura, svako malo ćete nabasati na razno voće jedinstveno po tome što je u njemu skriven i djelić Majinove moći. Nakon što ih pojede, vratit će se u staru formu.

I WANNA HOLD YOUR HAND

Ova pjesma savršeno opisuje igru, jer u suštini - to je njen gameplay. Vi kontrolirate Tepeua, a Majinu dajete naredbe jer je on premutav da učini bilo što na svoju ruku, no iskupljuje se time što će vam više nego jednom spasiti život. Kod tučnjava ste uglavnom beskorisni i na vama je da gledate Majina u žaru borbe, hranite ga da ne umre, maknete mu nekog s leđa te da dokrajčite pale neprijatelje.

Povremeno ćete biti i razdvojeni, pa ćete još jednom preuzeti Solid Snakeovu bandanu, šuljati se i povremeno ubiti nekog s leđa. Sve to šuljanje naravno vodi do neizbježnog sjedinjenja sa moćnim Majinom, jer ipak- vaša suradnja ključna je za igru. Također, igra je puna zagonetki koje zahtjevaju pravi timski rad. Zapravo, cijela je igra takva; stalno traži timski rad od vas dvojice što je prilično spretno riješeno, iako ponekad repetitivno.

Zgodna stvar je to što ste vi kao glavni lik taj koji je slab, no zato ste mozak cijele operacije, stoga igra traži da se oboje pokrivate; za razliku od gomile igara gdje vi morate glumiti dadilju bespomoćnim likovima bez ikakve volje za život. Da Metal Gear Solid 2, 3 i Resident Evil 4 - gledam u smjeru vaših najgorih nivoa.

Moderna igra je, dakako, nepotpuna bez nekih „rpg elemenata“ (što sve ne prolazi pod to, jao nama). Ukratko, kako koljete neprijatelje, kupiti ćete plave orbove; oni sadržavaju potrebne iskustvene bodove za napredak, a atributi će vam se automatski raspodijeliti. Osim toga, kupiti ćete i crvene orbove koji će davati iskustvene bodove vašem „prijateljstvu“. Čim ste vi i Majin bolji prijatelji, to ste zajedno efektivniji. Ne znamo koliko iskustva imaju developeri u sklapanju prijateljstva, no nama je ta dizajnerska odluka pomalo čudna.

ZAKLJUČAK

Majin and the Forsaken Kingdom je sve u svemu solidan naslov. Dobar i poprilično unikatan pristup dizajnu gameplay iskustva uspješno nadoknađuje klišejiziranu priču, kontradiktornu atmosferu i neimpresivnu glasovnu sinkronizaciju.

Ako volite akcijske avanture, svidio vam se Ico i željeli bi isprobati nešto novo prije no svijetlo dana ugleda The Last Guardian, ovo je igra koja bi vam se lako mogla svidjeti i kojoj se mane uistinu mogu oprostiti.

	siječanj, 2011
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Siječanj 2011 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv